\\ Bjelovarsko kino kroz povijest

KINA I KINOPRIKAZIVAČKA DJELATNOST U BJELOVARU

OD 1906. DO 2015.

  • 26.prosinca 1906., prema najavi iz Nezavisnosti, br.4, 22.XII.1906,. u Bjelovaru je, u prostorijama tada cijenjene gostionice „Kod Krune“, održana prva filmska projekcija. Prikazan je film poznate francuske filmske kuće Pathe Bioskop u vlasništvu kuće Breger Co.
  • U kolovozu 1907. u Bjelovaru je stigao i putujući kinematograf poznatoga Slovenca Aleksandra Lifke, koji je, uz strane filmove, imao na repertoaru i snimke iz naših krajeva. Predstave su tijekom tjedna bile u 19, 20 i 21 sat, a nedjeljom i blagdanom u 15, 16, 17, 18, 19, 20 i 21 sat.
  • Početkom 20-ih godina prošloga stoljeća s radom je započeo i drugi bjelovarski kinematograf Zora. Godine 1943. vlasnik Zore bio je Bjelovarčanin Dragutin Horvat.
  • 1924. nakon provedena natječaja i brojnih ponuda Kino Metropol u Sokolskome domu dobili su u najam Aleksandat Mattenheim i Josip Zimmerman iz Virovitice.
  • U razdoblju – 1932. u zagrebačkoj podružnici američke filmske kompanije Metro Goldwin Mayer radio je majstor umjetničke fotografije Teodor Tošo Dabac, rodom iz Nove Rače.
  • 1942. počeo je s radom novi kinematograf Dom (kasnije Gorica), Bjelovarčanina Vilima Šminderovca.
  • 1945. odlukom Kotarskoga sindikalnog vijeća osnovano je Narodno sveučilište koje od 1957. nosi naziv Radničko sveučilište Petar Biškup Veno. 1975. Radničkom sveučilištu pridružuje se Kulturno-prosvjetna zajednica, a od 1977. i Centar za domaćinstvo. Sljedeće, 1978.godine, pridružuju mu se i kina u sastavu Gradskog kinematografskog poduzeća Prosvjeta. Kroz svoje obrazovne programe Radničko sveučilište provodi i pripremu kadrova za rad u razvoju kulture.
  • 1946. odlukom Gradskoga narodnoga odbora Bjelovara oba su kina, Zora i Dom, oduzeta vlasnicima i iste godine predana na upravljanje novoosnovanome Gradskom kinematografskom poduzeću Prosvjeta. Ujedno, kinima su promijenjena imena: kino Zora, u ulici Frana Supila (na sjevernom dijelu korza) postalo je kino Partizan (u kolokvijalnom govoru: „gore“), a kino Dom, u ulici Petra Preradovića (južni dio korza), u Kino Gorica – „dolje“.
  • 1993. zatvoreno je Kino Partizan. Nakon osamostaljenja Hrvatske brojni su objekti denacionalizacijom vraćeni njihovim stvarnim vlasnicima, što je u mnogim slučajevima značilo i gašenje djelatnosti. Uz to, državne ustanove, koje su njihovim nasilnim prisvajanjem u razdoblju nakon II. svj. rata postali tek naslovni vlasnici, počesto nisu uopće ulagali u njihove održavanje. Zastarjela aparatura, 16, odnosno, 17 drvenih stolaca u svih 27 redova i daščani pod te, uopće, očajno stanje infrastrukture kina Partizan, svjedočili su o takvoj višegodišnjoj zapuštenosti. Kino je vraćeno u vlasništvo obitelji proslavljenog sportskog fotografa Miroslava Pacasa. Petnaestak godina nakon zatvaranja objekt je prodan za drugu namjenu.
  • Kino Gorica održalo se sve do listopada 2008. Nakon što su početkom ’60-ih godina prošloga stoljeća u dvorani iznenada otpale stropne ploče, kino je na neko vrijeme bilo zatvoreno i temeljito obnovljeno: strop je pokriven lakiranim pločama iverice bjelovarskog proizvođača, a dotrajali stolci zamijenjeni su iznimno udobnim preklopnim kožnim foteljama. Početkom 90-ih koncesiju za prikazivanje filmova dobio je poduzetnik Ratko Grgičević, a nakon njega, repertoarnu bitku sa zakonitostima tehnološkoga napretka vodilo je Pučko otvoreno učilište. Godine -2003. nova gradska uprava pokazala je privremenu zainteresiranost za temeljito rješavanje pitanja suvremenoga kina, o čemu se, posredovanjem D. Adamovića, razgovaralo s M. Sakačem, zagrebačkim arhitektom s međunarodnim iskustvom u projektiranju multipleks kino dvorana. Tijekom ljeta, kino je bez odgovarajuće klimatizacije stavljeno „na čekanje“, a kulturu gledanja filmova na velikom platnu Pučko otvoreno učilište održavalo je kroz nekoliko sezona iznimno posjećenim noćnim projekcijama na korzu, ispred zgrade Muzeja, a pokatkad i u njegovu atriju. Prijenosnu opremu i filmove u početku je osiguravao varaždinski poduzetnik, a kasnije bjelovarski Bolero, vlasnika Mile Kutleše. U veljači 2006. u Bjelovaru je održana radna sjednica Vlade RH, a uoči njena početka ministar kulture B. Biškupić obišao je Kino Goricu, knjižnicu i Muzej, nakon čega je odlučio kako će Ministarstvo kulture radije uložiti nekoliko milijuna kuna u obnovu Muzeja, nego li potrošiti pola milijuna za kupnju 300-tinjak fotelja za staro kino. Kino je nekako poživjelo do 2008., kada više ništa nije moglo odložiti zatvaranje njegovih vrata i vraćanje ključeva stvarnome vlasniku – obitelji Šminderovac. Objekt je, zatim, prodan ERSTE banci, a svojom Odlukom od 10. lipnja 2010. Gradsko vijeće je osiguralo urbanističke uvjete za izgradnju njezina DATA CENTRA „na lokaciji bivšeg Kina Gorice. Svjestan kako zatvaranje i drugoga kina prijeti zatiranjem iznimno bitne sastavnice kontinuiranoga kulturnoga života grada, gradonačelnik Antun Korušec tim je povodom najavio kako će „za izgradnju nove, višenamjenske, suvremeno opremljene kino dvorane“ biti potrebne bar dvije godine, do kada će Grad prirediti svu potrebnu dokumentaciju i osigurati sredstva za međuprograme.
  • Odlukom Gradskoga vijeća od lipnja 2010., o izmjenama i dopunama urbanističkoga plana uređenja područja povijesne jezgre Grada Bjelovara zona A, uz izgradnju DATA CENTRA, odobrena je i „izgradnja objekata javne namjene i poslovni blok s pratećim sadržajima uz sportsku dvoranu Sokolana 2“.
  • Listopad 2011. Grad je raspisao Natječaj za izradu projektne dokumentacije budućega kina „koje neće služiti samo za kinoprikazivačku djelatnost već i za ostale kulturne događaje“, a izabrani je izvođač započeo s izgradnjom.
  • 16.prosinca 2013. Gradsko vijeće Grada Bjelovara, na svojoj je 4. sjednici donijelo odluku o osnivanju nove javne ustanove u kulturi Grada Bjelovara Kulturni i multimedijski centar Bjelovar te je za privremenoga ravnatelja imenovalo Dubravka Adamovića, akad. slikara iz Bjelovara.
  • 22.veljače 2014. Trgovački sud u Bjelovaru registrirao je novu javnu ustanovu u kulturi Grada Bjelovara – „Kulturni i multimedijski centar Bjelovar“.
  • 7.travnja 2014. Kulturni i multimedijski centar Bjelovar registriran je u Državnom zavodu za statistiku.
  • 29.svibnja 2014. primopredajom ključeva i službeno je okončana gradnja objekta Kulturnoga i multimedijskoga centra Bjelovar.
  • 3.lipnja 2014. održana je u Kulturnom i multimedijskom centru Bjelovar konferencija za novinare na kojoj su Gradonačelnik, njegova zamjenica i privremeni ravnatelj javnosti predstavili tijek gradnje i programsku koncepciju nove javne ustanove u kulturi Grada Bjelovara.
  • 7.kolovoza 2014. održana je svečana projekcija Cuaronove višenagrađivane „Gravitacije“ u 3D tehnologiji, a 9. kolovoza 2014. kino Kulturnoga i multimedijskoga centra Bjelovar, kao i cijela ustanova, počelo je s redovitim radom.
  • U razdoblju 9.kolovoza 2014. – 30. lipnja 2015. odigrane su 542 projekcije 164 naslova, za koje je prodano 42.071 ulaznica.
  • U istom tom razdoblju Kulturni i multimedijski centar Bjelovar dodatno je priredio ili ugostio brojne i različite sadržaje (koncerti, izložbe, promocije knjiga, lutkarske i kabaretske predstave i tribine) s dodatnih više od 10.000 posjetitelja.
  • KMC Bjelovar radi šest (6) dana u tjednu sa sadržajima od 9 ujutro do 24 sata s petero zaposlenih radnika.

 

\\ Kupi ulaznicu \\
Redatelj: François Ozon
Glume: Felix Lefebvre, Benjamin Voisin, Philippine Velge
BEL, FR | 2020. | 90 minuta

“Kino za sve” / Redatelj u fokusu: François Ozon / Ulaz 15 kn!

O filmu:
Kada se 16-godišnji Alexis nasuka na obali Normandije, 18-godišnji David ga spašava poput pravog junaka. Alexis ubrzo shvaća da je upravo upoznao prijatelja iz snova. Ali hoće li ti snovi trajati duže od samo jednog ljeta? Priča filma odvija se u ljeto 1985. godine.
Film LJETO ’85. službeno je izabran za službenu konkurenciju filmskog festivala u Cannesu, a također je pokupio i čak 12 nominacija za francusku nagradu Cesar te nominaciju u kategoriji najbolje režije za nagradu Europske filmske Akademije.
U filmu LJETO ’85. glavne su uloge ostvarili mladi francuski glumci Felix Lefebvre, Benjamin Voisin i Philippine Velge kojoj je ovo prva filmska uloga. Film se do danas prikazao na nekoliko uglednih festivala poput onoga u Chicagu i San Sebastijanu, a na popularnoj internetskoj stranici Rotten Tomatoes LJETO ’85. ima preko 80% pozitivnih ocjena filmskih kritičara što samo znači da se radi o još jednom francuskom dragulju Francoisa Ozona koji se nikako ne bi smio propustiti.

Redatelj: Darren Lynn Bousman
Glume: Chris Rock, Samuel L. Jackson, Marisol Nichols
SAD | 2021. | 93 minute

O filmu:
Reboot franšize Slagalica strave sledit će krv u žilama ljubiteljima strave i užasa. Samuel L. Jackson u jednoj je od glavnih uloga u novom nastavku, uz još jednu glumačku legendu Chrisa Rocka. Pod budnim okom cijenjenog policijskog veterana Marcusa (Samuel L. Jackson), hrabri detektiv Ezekiel “Zeke” Banks (Chris Rock) i njegov partner (Max Minghella) preuzimaju istragu ubojstava koja jezivo podsjećaju na strašnu prošlost. Zarobljen u produbljujućoj misteriji, Zeke se našao u središtu morbidne igre ubojice.

Redatelj: Richard Claus
Peru, Nizozemska | 2021. | 84 minute

O filmu:
Ainbo je priča o djevojčici koja se rodila i odrasla u najdubljoj džungli Amazone u selu Colonia. Jednog dana otkrije da je njezina zemlja ugrožena i shvati da na svijetu postoje i drugi ljudi, osim njezinih. Koristeći pomoć svojih duhovnih vodiča, kreće na put tražeći pomoć od najmoćnije Majke Duha Amazone, Kornjače “Motelo Mama”. Vođena njezinim savjetima, Ainbo je odlučna spasiti svoj raj od pohlepne i prekomjerne sječe stabala te ilegalnog iskopavanja i spasiti svoje ljude prije nego što bude prekasno.

Redatelj: Jaume Balagueró
Glume: Freddie Highmore, Sam Riley, Liam Cunningham
Španjolska | 2021. | 118 minuta

O filmu:
Centralna banka Španjolske razlikuje se od ostalih banaka. Ona je apsolutno neprobojna i nemoguće je provaliti u nju. Sagrađena je prije više od stotinu godina i nitko nema točne i finalne nacrte građevina koja je građena kao labirint te je apsolutni misterij. Taj izazov zagolicao je maštu Thoma (Freddie Highmore), genijalca koji je odlučio da će saznati tajne trezora i naći način kako da se probije do njega. Meta je legendarno izgubljeno blago koje će se nalaziti u banci samo deset dana. Thom i njegov tim, predvođen karizmatičnim stručnjakom za umjetnine Walterom (Liam Cunningham), imaju 10 dana da organiziraju pljačku stoljeća. Deset dana za planiranje, ali samo 90 minuta za egzekuciju. Plan je da se pljačka odvije u trenutku održavanja finalne utakmice Svjetskog prvenstva u nogometu kada će stotine tisuća ljudi pratiti utakmicu na ulicama. Odbrojavanje počinje.

Redatelj: Božidar Domagoj Burić
Glume: Amar Bukvić, Dušan Bućan, Dragan Despot, Krešimir Mikić
HR | 2021. | 96 minuta

O filmu:
Film je hibridna forma umjetnosti i edukacije u kojoj su sudjelovali eminentni svjetski povjesničari sa sveučilišta Oxford, Cambridge i Sorbonne, a sama je produkcija na najvišoj svjetskoj razini, s vrhunskom kostimografijom, scenografijom i računalnim efektima.
Radnja je smještena u Senj u 16. stoljeću. Tada je Senj bio središte jednih od najpoznatijih mediteranskih gusara, uskoka, koji su ujedno bili i vjerojatno posljednji europski križari, budući su se smatrali Božjim ratnicima u svetom ratu protiv Osmanlija. Njihova borba protiv Osmanlija, ali i protiv omražene Venecije, predmet je mnogih narodnih legendi. Uskoci su zapamćeni kao dovitljivi pljačkaši, vješti pomorci te kao heroji koje je dalmatinsko pučanstvo voljelo zbog njihova prkosa i otpora Veneciji i Osmanskom Carstvu.