5. Međunarodni dan jazza

ČUVARI SNA – ČUDESNA BRAĆA TEOFILOVIĆI

Braća Teofilović rodom su iz Čačka, u kojemu su 1983. godine počeli pjevati u gradskom zboru “Stevan Mokranjac”. Nakon dugogodišnjeg iskustva u zbornom pjevanju i rane smrti dirigenta Petra Peruničića, u braći je počela tinjati želja za nastavkom pjevanja, jer je s odlaskom dirigenta ugasnuo i zbor. Izniman pečat njihovu glazbenom sazrijevanju dalo je i odrastanje s bakom i djedom u selu Vidovu, okruženim starim manastirima.

Otkako su 1994. snimili svoje prve dvoglasne izvedbe za Radio Beograd, a nakon četiri godine i objavili debitantski album “Čuvari sna”, njihova je više od dva desetljeća duga glazbena potraga krenula uzlaznom putanjom. Njezin su rezultat i nosači zvuka “Sabazorski vetrovi”, “Koncert – Belgrade live”, te onaj posljednji “Vidarica”.

Za Teofiloviće muzika i žanrovi nemaju granica, baš kao ni ljubav. Uvjereni su da muzika kao univerzalna kategorija komunicira izvan okvira. Tiho mumljajući, usklade intonaciju, zatvore oči i tako, ne gledajući se, u istom trenutku i u istom dahu zapjevaju. U zanosu znaju podići i raširiti ruke kao da prstima iz nekih drugih dimenzija skupljaju note narodnih pjesama. Pjevaju samo narodne pjesme, srpske, makedonske, goranske… s Kosova i Metohije, iz Sandžaka, Pirota i Vranja… odnedavno i dalmatinske, samo da su izvorne, što drevnije. Pjevaju ih na svoj način istražujući za njih dvojicu blizanački sudbonosnu tajnu dvoglasja.

Ratko pjeva prvi, a Radiša drugi glas, ali glasovi su im slični kao i lica. Ne robuju tercama. Draže su im kvarte i kvinte drevnijeg prizvuka. A osobito su impresivni kad Radiša uhvati ison, kako se u bizantskoj tradiciji zove onaj temeljni, poput same zemlje postojani ton nad kojim onda Ratko klikće kao orao nad Šar planinom.